Vještačka inteligencija više ne napreduje samo u laboratorijama; ona fragmentira način na koji ljudi vide svijet. Dok napredni korisnici automatizuju svoje živote rojevima AI agenata, na drugom polu se formira otpor koji kulminira protestima, pa čak i stvarnim nasiljem.
Šira slika pokazuje nepovezanost koja se pojavljuje svuda – od straha od gubitka posla do napada na infrastrukturu podatkovnih centara. Društvo se dijeli u tri jasno definisana tabora čiji se svjetovi sve rjeđe dodiruju.
1. Napredni korisnici: Život u “pozitivnom ciklusu”
Ova grupa koristi AI agente non-stop, razmjenjujući savjete o automatizaciji rada i donošenju odluka. Za njih je vještačka inteligencija alat koji dramatično povećava produktivnost.
Bivši lider OpenAI-a i Tesla AI-a, Andrej Karpathy, opisuje svoj radni dan kao 16-časovno izdavanje naredbi rojevima AI agenata, ističući da svakog mjeseca žuri da iscrpi svoje tokene. Prema izvještaju Anthropic-a, ovi korisnici češće preuzimaju teške zadatke i uspijevaju u njima, stvarajući novu vrstu ekonomskog jaza u odnosu na ostatak svijeta.
2. Skeptici: Jaz u razumijevanju
Sumnjičavci vještačku inteligenciju i dalje vide kroz prizmu chatbotova s problemima i viralnih promašaja. Karpathy upozorava da mnogi dopuštaju da jedna loša sesija s besplatnim paketom ChatGPT-a definiše njihov pogled na cijelu tehnologiju. Izvršni direktor Boxa, Aaron Levie, slikovito opisuje ovo stanje kao „priču o dva grada“, gdje razlika u nivou usvajanja tehnologije direktno diktira životni standard.
3. Otporaši: Od anksioznosti do Molotovljevih koktela
Treća grupa, oni koji pružaju otpor, razumiju kamo tehnologija vodi i ne žele imati nikakve veze s njom. Njihov glas postaje sve agresivniji.
- Napad u Indianapolisu: Na kuću jednog zastupnika pucano je iz vatrenog oružja, uz poruku: „nema više podatkovnih centara“.
- Napad na Sama Altmana: Muškarac je uhapšen zbog bacanja Molotovljevog koktela na kuću izvršnog direktora OpenAI-a. Osumnjičeni je navodno bio povezan s grupom PauseAI, koja se zalaže za potpuni prekid razvoja vještačke inteligencije.
Strah koji je postao opravdan
Anksioznost se širi čak i među visokokvalifikovanim radnicima. Viralna objava inženjera iz Mete, koji je napisao da je „gotov s tehnologijom i ovim nepravednim svijetom“, oslikava strah od zastarjelosti koji prožima tehničku zajednicu.
Sam Altman je nakon napada priznao da strah nije neosnovan:
„Neće sve proći dobro. Strah i anksioznost zbog vještačke inteligencije su opravdani; svjedočimo najvećoj promjeni u društvu u dugo vremena, a možda i ikada.“
Zaključak: Jaz između onih koji grade i koriste vještačku inteligenciju punom snagom i onih koji joj se protive postaje nepremostiv. Ovi ljudi već sada žive u sasvim drugačijim ekonomskim i društvenim realnostima, a fragmentacija će se, po svemu sudeći, samo produbljivati.
