Generacija Z i digitalna intima: Zašto mladi sve češće biraju AI chatbote umjesto ljudi?

Ljudi su spremni na gotovo sve kako bi se ponovo osjetili bliskima s nekim. U današnjem, sve bizarnijem svijetu, to „neko“ više čak ne mora biti ljudsko biće. Novo istraživanje koje je sproveo ZipHealth na uzorku od 1.000 ispitanika u SAD-u i Kanadi sugeriše da smo prešli liniju kojoj bismo se prije samo pet godina smijali.

Rezultati su zapanjujući: oko 23 posto ispitanika izjavilo je da bi razmotrilo seksualni odnos s humanoidnim robotom, dok je 19 posto priznalo da je već imalo neku vrstu romantične ili seksualne interakcije s AI chatbotima. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je polovina njih to sakrila od svog stvarnog partnera.

Put linijom manjeg otpora: Zašto je AI „lakši“?

Posljednju deceniju proveli smo pretvarajući telefone u sisteme za emocionalnu podršku. Ventiliranje kroz aplikacije i traženje savjeta od vještačke inteligencije postala je norma jer je, prema mišljenju 55 posto ispitanika, razgovor s AI-jem jednostavniji nego s pravom osobom.

„Lakše“ ovdje znači sigurnije – nema straha od osude, odbijanja ili potrebe za ponavljanjem. Međutim, ta sigurnost dolazi s visokom cijenom:

• Nedostatak duše: AI nikada neće proturječiti, nikada neće tražiti vrijeme za sebe i njegova ličnost je dizajnirana isključivo da vam ugodi.
• Privid rasta: Prava intimnost raste kroz sukob mišljenja i različitost iskustava. Sa nečim što se uvijek slaže s vama, istinski lični razvoj je nemoguć.

Generacijski jaz i epidemija usamljenosti

Podaci pokazuju jasnu podjelu: 26 posto pripadnika generacije Z već je imalo romantične interakcije s AI-jem, u poređenju sa 19 posto milenijalaca. Istovremeno, većina i dalje smatra da je zaljubljivanje u vještačku inteligenciju vid prevare, što stvara paradoks – ljudi to rade, kriju i istovremeno osuđuju.

Pozadina ovog fenomena je tužna slika globalne usamljenosti. Među ženama koje su otvorene za AI veze, 29 posto je kao razlog navelo upravo samoću. Oni samo žele nekoga ko će odgovoriti, ko ih neće „ghostati“ ili imati važnija posla.